Uvod
Derviski redovi (tarikati) su se u islamskom svijetu pojavili pocetkom treceg stoljeca muslimanske ere. Rijec tarikat ne znaci nista drugo do skole, koje su dobile nazive po njihovim osnivacima. Oni su podizali i upucivali svoje ucenike ka usavrsavanju znanja i djelovanja. Ti ucenici su se, zatim, pozivali na njih, a njihove skole, ili tarikati, nazvani su po ovim specificnim imenima.
Sufijski tarikat je skola koja se koncentrira oko misli i smjernica nekog ucenjaka koji ima poseban metod u usmjeravanju ucenika ka usavrsavanju znanja i prakse. Ni manje ni vise od toga.
Kada su se pojavili ovi tarikati, u pocetku su bili samo skole duhovnih, moralnih i metodoloskih smjernica. Nisu bili u medjusobnoj kontradiktornosti u odnosu na akaidske i serijatske propise. Razlika je bila samo u nacinu vaspitanja i dovodjenja ucenika do puta Istine, kao i moralnog savrsenstva.
Islamski tesavvf, s obzirom da se bazira na principima i ucenju islama, razlikuje se npr. od asketizma, koji pociva na monastvu. Islam uskladuje pobozni zivot sa drustvenim teznjama ka napretku i razvoju. Islamski tesavvuf nikada nije naginjao monastvu, niti su se njegovi nosioci iskljucivali iz tokova zivota ili blokirali njegove pozitivne tendencije. U stvari, sufije su bili majstori, zanatlije, radnici, politicari, pjesnici, naucnici, kaligrafi, vojnici. Istinski tesavvuf nije u suprotnosti sa svim onim sto afirmira napredak i razvoj. Ako neki covjek pozeli moralno i duhovno usavrsavanje, to nikako ne znaci da ce tada doci u suprotnost sa svojim svakodnevnim zivotnim djelatnostima.(1)
Istrazivanja o prisustvu islama u Bosni i Hercegovini i razvoju njegove multidimenzionalne kulture na prostorima ove zemlje pokazala su da je, od samog pocetka organiziranja tursko-osmanske vlasti i njezinog civilizacijskog djelovanja u procesu formiranja urbanih sredina i intezivnog sirenja orijentalno-islamske kulture, jedna od znacajnih uloga pripadala dervisima i njihovim redovima (bratstvima). Ima misljena da su dervisi u Bosnu dosli prije turske vojske.Oni su u pravom smislu prvi misionari islama. Njihova energija i siroki utjecaji izbijali su iz duhovnog jedinstva i organizacijske strukture, koji su profilirani i njegovani unutar sufijskih centara (zavija, tekija, hanikaha) i na osnovu personalnog autoriteta starjesina bratstava (redova) sejhova ili njihovih zamjenika (halifa). Konstantnost njihovog djelovanja i utjecaji sufijskog ucenja i ponasanja dervisa bili su uslovljeni nizom drustveno-historijskih okolnosti i ortodoksnim (a ponekada i heterodoksnim) profilom samih redova. U vrijeme tursko-osmanske vlasti tarikati i tekije potpadali su pod nadzor muftije i kadije doticnog podrucja. Prva registrirana ustanova tarikata u Bosni je bila Melevijska zavija na Bentbasi iz 1462.godine.
Uloga dervisa u duhovnom i intelektualnom razvoju Sarajeva
Istrazivacu se ne moze oteti utisak da su dervisi svojom individualnom snagom, utjecajem i autoritetom ali i kolektivitetom svoga bratstva dali neizmjerljiv doprinos razvoju sarajevske carsije, ali i njezinog duha i opredjeljenja za buducnost. Duhovnost Sarajeva je upecatljivo vitalna, u blagostanju misticna, u nemirnim vremenima oprezna a u ratnim vremenima zilava, buntovna i borbena cudnom snagom i energijom. Sarajevo je cijelo takvo, citava Bosna. Eklatantan primjer takvog duha je Sejh Kaimija, koji je, kad se sarajevska sirotinja pobunila stao na njezinu stranu, i davao takt njezinim opravdanim zahtjevima, a kada je kod. vlasti "dara prevrsila mjeru", njega protjeruju u Zvornik, sto uopce ne lomi njegov duh, jer duh sufijskih ucitelja ne moze se slomiti. Bosanski sejhovi tipa Kaimije, Ilhamije i drugih samo su primjeri kakvih je ova zemlja iznjedrila mnogo.
Dervisi Bosne vise nego i jedan drugi tip njezinog stanovnistva ili staleza cuvaju tzv. obrazac Bosne. Oni su doprinosili njezinoj islamizaciji, bili misionari vjere, nosioci znanosti i duha, od gradske sredine do zabitih sela. Oni su bili kroz njezinu povijest njezina narav i bilo. Nepravedno se to pripisivalo samo fratrima franjevcima a zanemarivala se uloga dervisa, mada se zna da su franjevci u nekim vremenskim razdobljima vise vodili racuna o volji stranog autoriteta nego o interesu Bosne, docim je takva destruktivna uloga kod bosanskih dervisa nepoznata. Dervisi su bili i ostali aktivni sudionici zivota Bosne i njezini vjerni reprezentanti, na njezinom braniku u svakom smislu te rijeci.
Pojava derviskih redova u Sarajevu
Islamizacijom nasih krajeva prosirili su se i tarikati, pa su podizane i tekije u centrima kao razlicita arhitektonska rjesenja, ali nikada tako impozantne kao sto su dzamije. Sultan Mehmed II EI-Fatih sa svojom vojskom je pored znalaca razlicitih struka i znanosti sa sobom poveo i najodabranije predstavnike svih tarikata da kao propagatori islama sire duh islamskog misticizma i moralno djeluju na vojnike. Tvrdi se da je kada je dosao pred Sarajevo, videci samo jednu munaru, uzviknuo:
Ako Bog da, sagradicemo u njemu toliko dzamija, turbeta i tekija, koliko ima u godini dana.
Nedugo potom u Sarajevu su se poceli okupljati najbolji sejhovi, najpoznatiji dervisi i nezasiti tragaoci za tajnama vjere i zivota. Ovaj grad se procuo do Stambola po svojim ucenjacima i pjesnicima od kojih su znatan broj bili dervisi/sufije. Tesavvufske teme su vrlo rano postale popularne i omiljene u gradu na Miljacki. Sami sultani su vodili racuna o stavovima pojedinih sejhova ili derviskih redova, nastojeci da im cine dobro i oslanjali se na njihovu podrsku. Nerijetko, pobune i pokreti medju sirotinjom i srednjim narodnim slojevima bili su u tijesnoj vezi sa aktivnostima nekih sejhova i dervisa, npr. Kaimi-babe u Sarajevu.
U ovom gradu organiziranje derviskih bratstava pocinjalo je tako sto bi se prvo odredilo sjediste tarikata, potom izgradila tekija - dom za pobozne i beskunike. Tekija je gradievina (zavija) u kojoj su sejhovi boravili. Tu su se redovno okupljali pripadnici tarikata, ucenici (muridi), te simpatizeri tarikata (muhibbi) radi vrsenja duznosti koje su propisane tesavvufskim pravilima. Izvjestan broj murida posvetio se svojim zvanjima u tarikatu i tekiji radi afirmacije svoga puta, odricuci se uzitaka ovoga svijeta - i stalno se druzeci sa sejhom. Dervisi u tekiji cine duhovno bratstvo, potcinjavaju se strogoj disciplini kako prema sejhu, tako i prema ukupnom ucenju svoga misticnog reda. Sejh je neprikosnoveni autoritet medju dervisima a potom se iza njega utvrdjuje hijerarhijski red. Dob ne utjece na rang u tekiji. Na cijeni je jedino poboznost, ucenost, te privrzenost sejhu i redu. Duhovni centar tarikata je sjediste sejha. Tekije se izdrzavaju od svojih vakufa, od priloga bogatih dervisa i murida. Sejhovi nisu imali placu niti su se vodili kao poseban stalez. Morali su biti uceni i najodlicniji u svojoj sredini. Uglavnom su se sejhovi i dervisi bavili raznim poslovima i zanatima, mijesajuci se sa ljudima i u neposrednom kontaktu su ostvarivali na njih utjecaj. Na taj nacin njihova nauka se sirila nenametljivo ali vrlo efikasno. Takav metod derviskog djelovanja ostao je nepromijenjen kroz vijekove. Zbog njihovog neposrednog odnosa prema Ijudima i ostvarenog utjecaja nerijetko je dolazilo do nemilih scena izmedju njih i pojedinih ljudi iz ulemanskog staleza.
Muhammed Fevzi Sarajlija, sufija halvetijskog reda, boreci se protiv vjerskog formalizma i skolastike, ocrtavajuci ulogu sufije-pjesnika i zivot mistika veli:
Mi smo vjeroucitelji u osnovnoj skoli savrsenstva, Mi smo ljudi, koji pale baklje u prenocistu maste. Mi uzivamo "vino", znane su nam "krcme" ljubavi... Iskonski smo slobodnjaci, nadareni titulom "velicanstvo" Liseni smo prava, da hodamo po bracnim sobama, Ali smo prisutni s tajnama Nevolje, Boli i Zalosti.(2)
Sarajevske sufije, one iz proslih generacija i danasnje, ehli-sunnetskog su opredjeljenja; maturidijske akaidske skole i hanefijskog mezheba, mnogi ujedno pripadnici ulemanskog staleza. Samo su rijetki slucajevi da su pojedini tekstovi ili izjave nailazili na neodobravanje i kritiku, uglavnom zbog dva osnovna razloga: pretjerana metaforicnost i alegoricnost u tekstu ili nemogucnost shvatanja ezoterickih promisljanja literarnog izraza.(3)
U Muhammed Fevzinoj pjesmi u upotrebi su rijeci vino i krcma, koji imaju svoj simbolicko-alegorijski smisao. Tako je vino u poeziji sufija simbol za ekstazu koja pomaze mistiku da bude pri sebi kada prisustvuje viziji Voljenog, tj. Boga. Krcma simbolizira srce sufije, staniste ljubavi prema Bogu.(4)
Tekije na tlu Bosne
Prve tekije na tlu Bosne osnovane su prije konacnog pada bosanskih pokrajina pod tursku vlast. Od tada do danas podignuto je vise od cetrdeset tekija. Ima indicija da je bio i veci broj tekija, o cemu pise Evlija Celebi, ali u vezi s tim podacima nemamo pisanih dokumenata. Pripadale su mevlevijskom, kaderijskom, naksibendijskom, rufaijskom i halvetijskom tarikatu. Neke od njih su kraceg, a neke duzeg vijeka. Do danas ih se odrzalo svega pet, mada odreda sve teze ili lakse ostecene (Sarajevo dvije, Zivcici-Vukeljici kod Fojnice jedna, Blagaj kod Mostara jedna, Travnik jedna). U toku ovog nemilosrdnog rata do temelja su unistene tekije: u Foci, Carevom polju kod Jajca, Oglavku kod Fojnice i Divicu kod Zvornika. Tri su pred sami rat temeljito opravljene i sluzile su svojoj namjeni.
U islamizaciji Bosne dervisi su odigrali znacajnu ulogu. Oni su prije svega prakticari. Kao vjernici svojom poboznoscu i dosljednom primjenom vjerskih propisa, kao humanisti svojom solidarnoscu i pomaganjem drugih i kao vojnici svojom hrabroscu i odlucnoscu - bili su primjer prakticnog zivota muslimana.
Uz mnoge tekije postojale su musafirhane i imareti, sto je ukazivalo na socijalni aspekt uloge tekije i ukupnog ucenja islama koje su dervisi izvorno u zivotu artkulirali. Sve je ovo utjecalo na brzo sirenje islama u nasim krajevima.
Kroz minulih 500 godina bilo je podignuto tekija: mevlevijske tri, bektasike dvije, rufaiska jedna, kadirijske cetiri, halvetijskih deset i naksibendijskih cetrnaest. Hanikaha je bilo: havetijska tri i naksibendijski jedan. Po broju tekija Sarajevo je na prvom mjestu sa 11 tekija i dva hanikaha (Gazi Husrev-begov i Bistrigin, odosno Skender-pasin), Travnik tri (hanikah jedan), Mostar dvije (hanikah jedan), Foca dvije, Visoko dvije, Konjic dvije. Po jedna u je bila Pruscu, Fojnici, Seonici kod Konjica, Visegradu, Rudom, Bijeljini i Donjoj Tuzli.
Tekije u Sarajevu
Evlija Celebi (rodjen 1611., umro iza 1682.) dosavsi u Sarajevo sa ushicenjem govori o njegovim tekijama:
U Sarajevu ima 47 derviskih tekija. Mevlevijska tekija nalazi se na obali Miljacke, na mjestu divnom kao rajska basca. To je vakuf - tekija reda Dzelaluddina Rumije. Ima dvoranu za obrede dervisa (semahana), sobu za razgovor (mejdan) i 70-80 prostranih derviskih celija s galerijom, gdje dervisi sviraju (mutreban), s kuhinjom (imaret) i trpezarijom. Njen je starjesina (sejh) obrazovan dervis cijim molbama Bog udovoljava. Starjesina njezinih sviraca (najzen-basi) kaligraf dervis Mustafa ima prekrasan rukopis. Tu su jos tekije: Sejh Mustafina, Abdulkadira Gilanije, halvetiska tekija i tekija Bistrigi Ibrahim efendije..."(5)
Pored tekija koje su poimenice navedene postojala su sastajalista dervisa i na drugim mjestima, posebno onih redova koji nisu imali svoju tekiju. Oni su se obicno sastajali u kucama svojih sejhova ili u kucama pojedinih dervisa i ljubitelja tarikata. Jaci redovi su imali vise tekija, pa i sejhova istog reda, koji su imali svoje dervise i muride.
Dzamija i tekija bile su sjedista jednog naselja i mahale. Obicno bi se prvo napravila tekija ili dzamija, a zatim bi se oko njih formirala mahala koja bi se obicno nazvala po osnivacu zaduzbine.(6)
Prema popisu Islamske zajednice iz 1930. godine u Sarajevu su postojale sljedece tekije:
1. Gazi Isa-begova tekija na Bentbasi, mevlevijskog reda. Kada je Isa-beg upravljao Bosnom, osnovao je tekiju (1462.) i uz nju mnogo vakufa. Takodjer je uz tekiju sagradio musafirhanu u kojoj se besplatno moglo ostati tri dana.Tu je svakodnevno svracala sirotinja, putnici, ucenjaci i ucenici, dervisi. Vakufnama nosi datum mjeseca dzumadu-I-evvela 866./1.2. - 3. marta 1462.godine.(7)
2. Skender-pasina tekija, halvetijsko-naksibendijskog reda, sagradjena oko 1500. godine. Skenderpasa (umro 912./1506-7.) bio je u dva navrata bosanski namjesnik. On je u Sarajevu na lijevoj obali Miljacke sagradio tekiju-hanikah i imaret za ishranu dervisa, putnika namjernika i siromaha. Sa Soukbunara ja doveo vodu za svoje zaduzbine, a na drugoj strani rijeke sagradio je kjarban-saray u cijem je donjem spratu bilo 11 ducana od kojih je prihod bio namijenjen za tekiju i imaret. On je takodjer svoje zaduzbine na dvije obale povezao mostom preko rijeke. Na ovom lokalitetu se formirao lijep kvart sa monumentalnim zdanjima, dzamijom, mektebom i drugim objektima.(8)
3. Hadim Ali-pasina - Gazilerska tekija, kadirijskog reda. Nalazila se na prostoru gdje je danasnji Higijenski zavod. Naziv "gazilerska" dobila je jer je bila na putu koji se zvao "Gaziler yolu" (Put gazija). Ova tekija se smatra jednom od najstarijih tekija u Sarajevu.(9)
4. Silahdi Mustafa-pasina - Hadzi Sinanova tekija. Hadzi Sinan Jusuf je carskim i svojim novcem sagradio ovu lijepu tekiju od tesarskog kamena u mahali Kadi Bali efendije ispred Sarac Alije dzamije. Ispod tekije u groblju se nalazi njegovo turbe otvorenog tipa sa nisanom na kome pise godina 1049. (1636.)(10) U ovoj tekiji se obavljaju obredi po kadirijskom usulu. Ona njeguje uspomenu na Hadzi Sinana i na njegova sina Silahdar Mustafa-pasu, te na Sejha Hasana Kaimiju - istaknutog pripadnika kadirijskog tarikata, sejha ove tekije i poznatog pjesnika na turskom i bosanskom jeziku, buntovnika protiv nepravdi onovremene administracije i zastitnika nevoljnika i sirotinje. Znamenito ime vezano za ovu tekiju je i sejh Muhammed Kuranija Sarajlija - Mejli, sljedbenik kadirizma - u tekiji se cuvaju brojni njegovi natpisi, pa cak i slikarski radovi. Od njega se do danas sacuvao 51 epitaf (kronogram) jer je bio istaknuti pjesnik i kaligraf. Danas je ova tekija jedini kulturno-historijski spomenik ove vrste lociran u uzem dijelu sarajevske carsije. U neposrednoj njezinoj blizini su grobovi i drugih sejhova ove tekije, ciji bijeli nisani sa uklesanim derviskim kapama plijene jednostavnoscu. Iako je objekat arhitektonski tako uradjen da savrseno odgovara potrebama derviskog reda kadirija, svojom formom i odredjenim varijantama moze posluziti kao uzor u savremenoj arhitekturi.(11)
5. Bistrigina tekija - hanikah. Osnivac ove tekije-hanikaha je Ibrahim Bistrigi, glasoviti sejh halvetijskog reda, rodjen u Sarajevu, gdje je zavrsio nauke, a zatim stupio u halvetijski red kod sejha Muslihuddina Uzicanina, od koga je dobio idzazet (diplomu) na irsad. Umro je 1659. godine u 120 godini zivota a mezar mu je u haremu Careve dzamije u Sarajevu, gdje se i danas nalaze nisani sa natpisom.(12)
6. Kaimi-babina tekija ustvari je njegova porodicna kuca koju je uvakufio za tekiju. Nalazila se nize od mosta Cumurije na desnoj obali Miljacke. Prvi put je stradala u pozaru 1677. godine, potom je obnovljena od strane sarajevskog kadije Zihnija 1762. Totalno je izgorjela 1879. godine.(13)
7. Jedilerska tekija, naksibendijskog reda, osnovana je 1879. godine od Sejfullaha Iblizovica. Ona se zapravo formirala postupno. U pocetku je bila samo prostorija za cuvara Turbeta sedam brace koju je sa turbetom podigao Sulejman-pasa Skopljak oko 1815.godine. Godine 1865. Ebu Lejsi-zade Sejfullah Iblizovic, kao rodjeni Sarajlija, zavrsivsi nauke u Carigradu i usavrsivsi tesavvufske discipline u Brusi, dosavsi u svoje mjesto, preuzima duznost cuvara turbeta, tu pocinje sa zikrom i predavanjima, zahvaljujuci cemu okuplja veliki broj pristalica. Godine 1894. Ibrahim efendija Heric, Travnicanin, kao tadasnji nadzornik ovoga turbeta, pokraj njega podize novu semahanu na groblju. Tako je konacno formirana Jedilerska tekija uz Jediler-turbe, koja je postojala sve do 1937.godine, kada je srusena i na tom prostoru podignuta stambena zgrada Cokadzi vakufa.(14)
8. Naksibendijska tekija na Mlinima. U ovoj tekiji zikr se obavlja po mevlevijskom usulu, jer je sejh ove tekije po casti (teberruken) i vekil mevlevijske tekije. U svakoj od tekija gaji se uspomena, pored osnivaca tekije, obicno bar na jos jednog predstavnika ili pripadnika doticnog tarikata, obicno istaknutije - ne samo na polju tarikata nego i na kojem drugom polju javnnog i kulturnog zivota svoje sredine. U ovoj tekiji najduze je sejh bio Behauddin efendija Sikiric (1912.-1934.), istaknuti kaligraf, predavac u sarajevskoj Ruzdiji i Serijatsko-sudackoj skoli. Brojni su "dzoncici" koje je on prepisao. Bio je pjesnik na turskom jeziku.(15)
9. Fadil-pasina tekija u Donjoj Vogosci, koju je osnovao poznati divanski pjesnik i sufija Fadil-pasa Serifizade (Serifovic).
10. Turnadedina tekija kod Cekrcine dzamije.
11. Gazi-Husrev-begov hanikah, skola za dervise. Kada je Gazi Husrev-beg poceo graditi ovaj hanikah, u Sarajevu su vec postojale tri tekije: Gazi Isa-begova, Skender-pasina i Tuna-dedina tekija. Ovaj hanikah je prvotno bio odvojen od dzamije, dijelila ih je ulica. Imao je 14 soba, semahanu koja je zauzimala prostor triju soba i trijem. Semahana i pojedine sobe bile su presvodjene kupolama, sto je predstavljalo jedinstven arhitektonski dojam. Prema Mustafi Baseskiji ovaj hanikah je izgorio 1170. (1756.). Godine 1195.(1779.) je popravljen, ali je 1248. (1832.) za velikog pozara koji je unistio dio grada i ovaj hanikah ponovo nastradao. Na celu hanikaha stajao je sejh halvetijskog reda, a ako nije bilo takvog autoriteta medju halvetijama, onda je hanikah vodio autoritet iz reda naksibendija. Kakav sejh treba biti, Gazi Husrev-beg je uslovio u svojoj vakufnami: "Treba da su poznati svojim iskrenim vladanjem, krijepost treba da im je sopstveno svojstvo, da su zaodjenuti odjecom Bozijeg strahopostovanja i poboznosti, da su ustrajni na putu uzvisenog Serijata, da idu stazom sejhova i poboznih ljudi, da slijede ponazanje evlija koji se cvrsto drze i slusaju serijatske zapovijedi, da s dzematom obavljaju namaz, da poste, cine zikr i uce Kur' an, da svladavaju strast i da cine ostalo sto je dolicno vladanju dobrih dervisa i obiljzje ucenih ljudi koji napucuju na pravi put."(16)
Tekije u cijeloj Bosni i Hercegovini zakljuckom Ulema medzlisa iz jula 1931. godine stavljene su pod nadzor ovoga organa Islamske zajednice Bosne i Hercegovine i donesen je Pravilnik o kvalifikacijama sejhova i nacinu njihovog izdrzavanja. Tim normativom tekijama je data uloga vjersko-prosvjetne misije, pa su u tam periodu imale ulogu ove vrste ustanova. Godine 1952. zakljuckom Vakufskog sabora za Bosnu i Hercegovinu sve tekije su zatvorene. Tada su u Sarajevu postojale tri: Hadzi Sinanova, na Mlinima i ona na Bentbasi. Godine 1969.u Hadzi Sinanovoj tekiji u jednoj sobi pocinju se odrzavati predavanja iz Mesnevije. Tri godine kasnije Odbor Islamske zajednice Sarajevo zabranjuje te aktivnosti u tekiji. Dervisi su nastavili sa svojim aktivnostima preko svojih kucnih medzlisi-zikrova i nastojali su ocuvati svoje tarikatsko jezgro u Sarajevu. 30. maja 1977. godine prof. dr Ahmed Smajlovic je, kao predsjednik Starjesinstva IZ za Bosnu i Hercegovinu, dao podrsku radu tekija i potakao obnavljanje njihovog rada. Revnosni dervisi su za manje od mjesec dana dali na uvid registar svih medzlisi-zikrova u Bosni: 23 dzamije, 12 mesdzida, pet tekija i jedna privatna kuca. Ove tarikatske jedinice su se ujedinile u Tarikatskom centru. Dokumentom Starjesinstva IZ Bosne i Hercegovine iz 1985. receno je da "derviski redovi nisu izvan Islamske zajednice, niti imaju status samostalne vjerske zajednice, nego djeluju u okviru IZ-e." U Ustavu Islamske zajednice iz 1990. godine stoji: Tekije su ustanove: u kojima se vrse vjerski obredi i poslovi u skladu sa islamskim propisima."(Clan 10.)
Rad i utjecaji sarajevskih dervisa
Iz reda sarajevskih dervisa bilo je vise vrsnih pjesnika, ucenjaka, kaligrafa, narodnih tribuna. Njihove tribine i katedre, u posljednje vrijeme kolokviji i akademije, bili su pravi rasadnici znanja i educiranja razlicitih slojeva ove sredine, kako muskaraca tako i zena. Hadzi Mehmed efendija Causevic, reisu-l-ulema, sedamnaest je godina drzao dersove iz Mesnevije. Hadzi Mujaga Merhemic spada u red najzasluznijih stanovnika ovoga grada, bio je ljubitelj nauke i veliki sufija, davsi ogroman doprinos ovoj vrsti djelatnosti sarajevskih dervisa. Na njegov poticaj Numan efendija Bajraktarevic Nanija otpoceo je sa prevodjenjem Pendi-name, didakticko-moralnog spjeva perzijskog klasika Sejha Feriduddina Attara, da bi on nakon tri dersa sam preuzeo ovaj obimni zadatak i priveo ga kraju na opce zadovoljstvo svih svojih slusalaca, uglednih Sarajlija, dervisa, uleme i intelektualaca.(17) Potom je Merhemic nastavio predavanja iz "Djulistana" Sejha Sadija, popularnog literarno-etickog djela, mjesavine stihova i proze.(18) Nakon okoncanja prevodjenja i tumacenja ovog djela predaje "Divan" Hafiza Sirazija, lirsko djelo kojim autor izrazava svoje tesavvufsko-filozofske misli. Iza toga slijede "Bosistan" Sejha Sadija, pa "Beharistan" Abdurrahmana Dzamija.
U velikom zamahu dervisko jezgro u Sarajevu oko sebe je okupilo najuglednije ljude iz reda sarajevske uleme i intelektualaca, koji nisu bili dervisi po duhovnoj vokaciji, kao sto su: Mehmed Dzemaluddin Causevic, Hadzi Mehmed Handzic, Ahmed Burek i dr. Cak je u svojoj porodicnoj kuci Mujaga Merhemic sagradio posebnu prostoriju za ove svrhe nazvavci je "dergah", gdje su se odrzavala predavanja Mesnevije. Nakon njegove smrti dersove iz Mesnevije pocinje odrzavati Hadzi Fejzullah ef. Hadzibajri (1913.-1990.). Ona su snimana na magnetofonsku vrpcu a potom objavljena u dva toma zahvaljujuci prije svega rahmetli Abdullahu Focaku (umro 1990.), sejhu naksibendijske tekije na Mlinima.(19) Nakon Hadzi Fejzullah ef. Hadzibajrica predavanja iz Mesnevije nastavio je u tekiji na Mlinima odrzavati Hadzi hafiz Halid Hadzimulic i ona su neprekidno tekla sve do ovog rata.
U Tekiji na Mlinima redovno se od 1957. godine odrzava akademija "Sebi arus" 17. decembra a sva predavanja su se pocela izdavati u godisnjaku Tarikatskog centra od 1975 godine.(20) Ove akademije su posvecene velikom islamskom naucniku Mevlana Dzelaluddinu Rumiju (1207.-1273.). Datum tih susreta je dan njegove smrti 17. decembar kada je on polozen u mezar (Sebi arus - nevjestina noc).Taj spomendan je dobio ime po istoimenom gazelu u kome on preporcuje svojim prijateljima da ga ne oplakuju kada umre, jer on tada stupa u jedan novi zivot.(21)
U Tekiji na Mlinima je sjediste Tarikatskog centra svih derviskih redova i tekija sa podrucja Bosne. Promoviran je 1977. godine. U Hadzi Sinanovoj tekiji djelomicno se odvijaju aktivnosti Tarikatskog centra s obzirom da su poslovi sarajevskih dervisa ispreplitani i neusiljeno djeluje suradnja i koordinacija medju njima, posebno izmedju dervisa ove dvije tekije. U njima je kroz stoljeca trajala ziva naucna aktivnost. Prevedeno je vise klasicnih djela sa arapskog, persijskog i turskog jezika iz podrucja tesavvufa, dogmatike, islamske filozofije, serijatskog prava i lijepe knjizevnosti. Vecina tih djela su publicirana. Pred sami rat se u Hadzi Sinanovoj tekiji otpocelo sa serijom predavanja iz podrucja islamske dogmatike koja su trajala do marta 1992. godine, kada se sa u njima prekinulo do boljih vremena.
Danasnje tekije i sastajalista dervisa u Sarajevu
1. Hadzi Sinanova tekija, koju vode vekili Mustafa Orman i Hikmet Misirlic. Ovdje se sastaju dervisi kadiriskog tarikata.
2. Tekija na Mlinima. Nju vodi vekil Seid Strik. U toku rata povremeno je u upotrebi ova tekija, gdje se sastaju naksibendije.
3. Dzamija Omera Zetice, u kojoj se sastaju dervisi iz tekije na Mlinima. Zikrom i ostalim obredima, kao i svecanostima Sebi arusa rukovodi vekil Seid Strik.
4. U tekiji u Celjigovicima sastaje se kaderijsko-bedevijski krug dervisa, kojima je sejh Zakir Bektic. Ovo dervisko drustvo je vrlo aktivno u izdavackoj djelatnosti zahvaljujuci naporima svoga sejha.
5. Rufaije nemaju svoju tekiju, ali zikr odrzavaju u dzamiji u Lugavinoj ulici. Zikr vodi dervis Mustafa Karkin.
6. Gazi Husrev-begov hanikah nije u funkciji.
7. Takodjer u Sarajevu djeluje vise medzlisi-zikra na razlicitim lokalitetima u gradu, koje vode ovlasceni imami ili pojedini dervisi iz razlicitih derviskih redova.
Muharem ef. OMERDIC
Derviski redovi (tarikati) su se u islamskom svijetu pojavili pocetkom treceg stoljeca muslimanske ere. Rijec tarikat ne znaci nista drugo do skole, koje su dobile nazive po njihovim osnivacima. Oni su podizali i upucivali svoje ucenike ka usavrsavanju znanja i djelovanja. Ti ucenici su se, zatim, pozivali na njih, a njihove skole, ili tarikati, nazvani su po ovim specificnim imenima.
Sufijski tarikat je skola koja se koncentrira oko misli i smjernica nekog ucenjaka koji ima poseban metod u usmjeravanju ucenika ka usavrsavanju znanja i prakse. Ni manje ni vise od toga.
Kada su se pojavili ovi tarikati, u pocetku su bili samo skole duhovnih, moralnih i metodoloskih smjernica. Nisu bili u medjusobnoj kontradiktornosti u odnosu na akaidske i serijatske propise. Razlika je bila samo u nacinu vaspitanja i dovodjenja ucenika do puta Istine, kao i moralnog savrsenstva.
Islamski tesavvf, s obzirom da se bazira na principima i ucenju islama, razlikuje se npr. od asketizma, koji pociva na monastvu. Islam uskladuje pobozni zivot sa drustvenim teznjama ka napretku i razvoju. Islamski tesavvuf nikada nije naginjao monastvu, niti su se njegovi nosioci iskljucivali iz tokova zivota ili blokirali njegove pozitivne tendencije. U stvari, sufije su bili majstori, zanatlije, radnici, politicari, pjesnici, naucnici, kaligrafi, vojnici. Istinski tesavvuf nije u suprotnosti sa svim onim sto afirmira napredak i razvoj. Ako neki covjek pozeli moralno i duhovno usavrsavanje, to nikako ne znaci da ce tada doci u suprotnost sa svojim svakodnevnim zivotnim djelatnostima.(1)
Istrazivanja o prisustvu islama u Bosni i Hercegovini i razvoju njegove multidimenzionalne kulture na prostorima ove zemlje pokazala su da je, od samog pocetka organiziranja tursko-osmanske vlasti i njezinog civilizacijskog djelovanja u procesu formiranja urbanih sredina i intezivnog sirenja orijentalno-islamske kulture, jedna od znacajnih uloga pripadala dervisima i njihovim redovima (bratstvima). Ima misljena da su dervisi u Bosnu dosli prije turske vojske.Oni su u pravom smislu prvi misionari islama. Njihova energija i siroki utjecaji izbijali su iz duhovnog jedinstva i organizacijske strukture, koji su profilirani i njegovani unutar sufijskih centara (zavija, tekija, hanikaha) i na osnovu personalnog autoriteta starjesina bratstava (redova) sejhova ili njihovih zamjenika (halifa). Konstantnost njihovog djelovanja i utjecaji sufijskog ucenja i ponasanja dervisa bili su uslovljeni nizom drustveno-historijskih okolnosti i ortodoksnim (a ponekada i heterodoksnim) profilom samih redova. U vrijeme tursko-osmanske vlasti tarikati i tekije potpadali su pod nadzor muftije i kadije doticnog podrucja. Prva registrirana ustanova tarikata u Bosni je bila Melevijska zavija na Bentbasi iz 1462.godine.
Uloga dervisa u duhovnom i intelektualnom razvoju Sarajeva
Istrazivacu se ne moze oteti utisak da su dervisi svojom individualnom snagom, utjecajem i autoritetom ali i kolektivitetom svoga bratstva dali neizmjerljiv doprinos razvoju sarajevske carsije, ali i njezinog duha i opredjeljenja za buducnost. Duhovnost Sarajeva je upecatljivo vitalna, u blagostanju misticna, u nemirnim vremenima oprezna a u ratnim vremenima zilava, buntovna i borbena cudnom snagom i energijom. Sarajevo je cijelo takvo, citava Bosna. Eklatantan primjer takvog duha je Sejh Kaimija, koji je, kad se sarajevska sirotinja pobunila stao na njezinu stranu, i davao takt njezinim opravdanim zahtjevima, a kada je kod. vlasti "dara prevrsila mjeru", njega protjeruju u Zvornik, sto uopce ne lomi njegov duh, jer duh sufijskih ucitelja ne moze se slomiti. Bosanski sejhovi tipa Kaimije, Ilhamije i drugih samo su primjeri kakvih je ova zemlja iznjedrila mnogo.
Dervisi Bosne vise nego i jedan drugi tip njezinog stanovnistva ili staleza cuvaju tzv. obrazac Bosne. Oni su doprinosili njezinoj islamizaciji, bili misionari vjere, nosioci znanosti i duha, od gradske sredine do zabitih sela. Oni su bili kroz njezinu povijest njezina narav i bilo. Nepravedno se to pripisivalo samo fratrima franjevcima a zanemarivala se uloga dervisa, mada se zna da su franjevci u nekim vremenskim razdobljima vise vodili racuna o volji stranog autoriteta nego o interesu Bosne, docim je takva destruktivna uloga kod bosanskih dervisa nepoznata. Dervisi su bili i ostali aktivni sudionici zivota Bosne i njezini vjerni reprezentanti, na njezinom braniku u svakom smislu te rijeci.
Pojava derviskih redova u Sarajevu
Islamizacijom nasih krajeva prosirili su se i tarikati, pa su podizane i tekije u centrima kao razlicita arhitektonska rjesenja, ali nikada tako impozantne kao sto su dzamije. Sultan Mehmed II EI-Fatih sa svojom vojskom je pored znalaca razlicitih struka i znanosti sa sobom poveo i najodabranije predstavnike svih tarikata da kao propagatori islama sire duh islamskog misticizma i moralno djeluju na vojnike. Tvrdi se da je kada je dosao pred Sarajevo, videci samo jednu munaru, uzviknuo:
Ako Bog da, sagradicemo u njemu toliko dzamija, turbeta i tekija, koliko ima u godini dana.
Nedugo potom u Sarajevu su se poceli okupljati najbolji sejhovi, najpoznatiji dervisi i nezasiti tragaoci za tajnama vjere i zivota. Ovaj grad se procuo do Stambola po svojim ucenjacima i pjesnicima od kojih su znatan broj bili dervisi/sufije. Tesavvufske teme su vrlo rano postale popularne i omiljene u gradu na Miljacki. Sami sultani su vodili racuna o stavovima pojedinih sejhova ili derviskih redova, nastojeci da im cine dobro i oslanjali se na njihovu podrsku. Nerijetko, pobune i pokreti medju sirotinjom i srednjim narodnim slojevima bili su u tijesnoj vezi sa aktivnostima nekih sejhova i dervisa, npr. Kaimi-babe u Sarajevu.
U ovom gradu organiziranje derviskih bratstava pocinjalo je tako sto bi se prvo odredilo sjediste tarikata, potom izgradila tekija - dom za pobozne i beskunike. Tekija je gradievina (zavija) u kojoj su sejhovi boravili. Tu su se redovno okupljali pripadnici tarikata, ucenici (muridi), te simpatizeri tarikata (muhibbi) radi vrsenja duznosti koje su propisane tesavvufskim pravilima. Izvjestan broj murida posvetio se svojim zvanjima u tarikatu i tekiji radi afirmacije svoga puta, odricuci se uzitaka ovoga svijeta - i stalno se druzeci sa sejhom. Dervisi u tekiji cine duhovno bratstvo, potcinjavaju se strogoj disciplini kako prema sejhu, tako i prema ukupnom ucenju svoga misticnog reda. Sejh je neprikosnoveni autoritet medju dervisima a potom se iza njega utvrdjuje hijerarhijski red. Dob ne utjece na rang u tekiji. Na cijeni je jedino poboznost, ucenost, te privrzenost sejhu i redu. Duhovni centar tarikata je sjediste sejha. Tekije se izdrzavaju od svojih vakufa, od priloga bogatih dervisa i murida. Sejhovi nisu imali placu niti su se vodili kao poseban stalez. Morali su biti uceni i najodlicniji u svojoj sredini. Uglavnom su se sejhovi i dervisi bavili raznim poslovima i zanatima, mijesajuci se sa ljudima i u neposrednom kontaktu su ostvarivali na njih utjecaj. Na taj nacin njihova nauka se sirila nenametljivo ali vrlo efikasno. Takav metod derviskog djelovanja ostao je nepromijenjen kroz vijekove. Zbog njihovog neposrednog odnosa prema Ijudima i ostvarenog utjecaja nerijetko je dolazilo do nemilih scena izmedju njih i pojedinih ljudi iz ulemanskog staleza.
Muhammed Fevzi Sarajlija, sufija halvetijskog reda, boreci se protiv vjerskog formalizma i skolastike, ocrtavajuci ulogu sufije-pjesnika i zivot mistika veli:
Mi smo vjeroucitelji u osnovnoj skoli savrsenstva, Mi smo ljudi, koji pale baklje u prenocistu maste. Mi uzivamo "vino", znane su nam "krcme" ljubavi... Iskonski smo slobodnjaci, nadareni titulom "velicanstvo" Liseni smo prava, da hodamo po bracnim sobama, Ali smo prisutni s tajnama Nevolje, Boli i Zalosti.(2)
Sarajevske sufije, one iz proslih generacija i danasnje, ehli-sunnetskog su opredjeljenja; maturidijske akaidske skole i hanefijskog mezheba, mnogi ujedno pripadnici ulemanskog staleza. Samo su rijetki slucajevi da su pojedini tekstovi ili izjave nailazili na neodobravanje i kritiku, uglavnom zbog dva osnovna razloga: pretjerana metaforicnost i alegoricnost u tekstu ili nemogucnost shvatanja ezoterickih promisljanja literarnog izraza.(3)
U Muhammed Fevzinoj pjesmi u upotrebi su rijeci vino i krcma, koji imaju svoj simbolicko-alegorijski smisao. Tako je vino u poeziji sufija simbol za ekstazu koja pomaze mistiku da bude pri sebi kada prisustvuje viziji Voljenog, tj. Boga. Krcma simbolizira srce sufije, staniste ljubavi prema Bogu.(4)
Tekije na tlu Bosne
Prve tekije na tlu Bosne osnovane su prije konacnog pada bosanskih pokrajina pod tursku vlast. Od tada do danas podignuto je vise od cetrdeset tekija. Ima indicija da je bio i veci broj tekija, o cemu pise Evlija Celebi, ali u vezi s tim podacima nemamo pisanih dokumenata. Pripadale su mevlevijskom, kaderijskom, naksibendijskom, rufaijskom i halvetijskom tarikatu. Neke od njih su kraceg, a neke duzeg vijeka. Do danas ih se odrzalo svega pet, mada odreda sve teze ili lakse ostecene (Sarajevo dvije, Zivcici-Vukeljici kod Fojnice jedna, Blagaj kod Mostara jedna, Travnik jedna). U toku ovog nemilosrdnog rata do temelja su unistene tekije: u Foci, Carevom polju kod Jajca, Oglavku kod Fojnice i Divicu kod Zvornika. Tri su pred sami rat temeljito opravljene i sluzile su svojoj namjeni.
U islamizaciji Bosne dervisi su odigrali znacajnu ulogu. Oni su prije svega prakticari. Kao vjernici svojom poboznoscu i dosljednom primjenom vjerskih propisa, kao humanisti svojom solidarnoscu i pomaganjem drugih i kao vojnici svojom hrabroscu i odlucnoscu - bili su primjer prakticnog zivota muslimana.
Uz mnoge tekije postojale su musafirhane i imareti, sto je ukazivalo na socijalni aspekt uloge tekije i ukupnog ucenja islama koje su dervisi izvorno u zivotu artkulirali. Sve je ovo utjecalo na brzo sirenje islama u nasim krajevima.
Kroz minulih 500 godina bilo je podignuto tekija: mevlevijske tri, bektasike dvije, rufaiska jedna, kadirijske cetiri, halvetijskih deset i naksibendijskih cetrnaest. Hanikaha je bilo: havetijska tri i naksibendijski jedan. Po broju tekija Sarajevo je na prvom mjestu sa 11 tekija i dva hanikaha (Gazi Husrev-begov i Bistrigin, odosno Skender-pasin), Travnik tri (hanikah jedan), Mostar dvije (hanikah jedan), Foca dvije, Visoko dvije, Konjic dvije. Po jedna u je bila Pruscu, Fojnici, Seonici kod Konjica, Visegradu, Rudom, Bijeljini i Donjoj Tuzli.
Tekije u Sarajevu
Evlija Celebi (rodjen 1611., umro iza 1682.) dosavsi u Sarajevo sa ushicenjem govori o njegovim tekijama:
U Sarajevu ima 47 derviskih tekija. Mevlevijska tekija nalazi se na obali Miljacke, na mjestu divnom kao rajska basca. To je vakuf - tekija reda Dzelaluddina Rumije. Ima dvoranu za obrede dervisa (semahana), sobu za razgovor (mejdan) i 70-80 prostranih derviskih celija s galerijom, gdje dervisi sviraju (mutreban), s kuhinjom (imaret) i trpezarijom. Njen je starjesina (sejh) obrazovan dervis cijim molbama Bog udovoljava. Starjesina njezinih sviraca (najzen-basi) kaligraf dervis Mustafa ima prekrasan rukopis. Tu su jos tekije: Sejh Mustafina, Abdulkadira Gilanije, halvetiska tekija i tekija Bistrigi Ibrahim efendije..."(5)
Pored tekija koje su poimenice navedene postojala su sastajalista dervisa i na drugim mjestima, posebno onih redova koji nisu imali svoju tekiju. Oni su se obicno sastajali u kucama svojih sejhova ili u kucama pojedinih dervisa i ljubitelja tarikata. Jaci redovi su imali vise tekija, pa i sejhova istog reda, koji su imali svoje dervise i muride.
Dzamija i tekija bile su sjedista jednog naselja i mahale. Obicno bi se prvo napravila tekija ili dzamija, a zatim bi se oko njih formirala mahala koja bi se obicno nazvala po osnivacu zaduzbine.(6)
Prema popisu Islamske zajednice iz 1930. godine u Sarajevu su postojale sljedece tekije:
1. Gazi Isa-begova tekija na Bentbasi, mevlevijskog reda. Kada je Isa-beg upravljao Bosnom, osnovao je tekiju (1462.) i uz nju mnogo vakufa. Takodjer je uz tekiju sagradio musafirhanu u kojoj se besplatno moglo ostati tri dana.Tu je svakodnevno svracala sirotinja, putnici, ucenjaci i ucenici, dervisi. Vakufnama nosi datum mjeseca dzumadu-I-evvela 866./1.2. - 3. marta 1462.godine.(7)
2. Skender-pasina tekija, halvetijsko-naksibendijskog reda, sagradjena oko 1500. godine. Skenderpasa (umro 912./1506-7.) bio je u dva navrata bosanski namjesnik. On je u Sarajevu na lijevoj obali Miljacke sagradio tekiju-hanikah i imaret za ishranu dervisa, putnika namjernika i siromaha. Sa Soukbunara ja doveo vodu za svoje zaduzbine, a na drugoj strani rijeke sagradio je kjarban-saray u cijem je donjem spratu bilo 11 ducana od kojih je prihod bio namijenjen za tekiju i imaret. On je takodjer svoje zaduzbine na dvije obale povezao mostom preko rijeke. Na ovom lokalitetu se formirao lijep kvart sa monumentalnim zdanjima, dzamijom, mektebom i drugim objektima.(8)
3. Hadim Ali-pasina - Gazilerska tekija, kadirijskog reda. Nalazila se na prostoru gdje je danasnji Higijenski zavod. Naziv "gazilerska" dobila je jer je bila na putu koji se zvao "Gaziler yolu" (Put gazija). Ova tekija se smatra jednom od najstarijih tekija u Sarajevu.(9)
4. Silahdi Mustafa-pasina - Hadzi Sinanova tekija. Hadzi Sinan Jusuf je carskim i svojim novcem sagradio ovu lijepu tekiju od tesarskog kamena u mahali Kadi Bali efendije ispred Sarac Alije dzamije. Ispod tekije u groblju se nalazi njegovo turbe otvorenog tipa sa nisanom na kome pise godina 1049. (1636.)(10) U ovoj tekiji se obavljaju obredi po kadirijskom usulu. Ona njeguje uspomenu na Hadzi Sinana i na njegova sina Silahdar Mustafa-pasu, te na Sejha Hasana Kaimiju - istaknutog pripadnika kadirijskog tarikata, sejha ove tekije i poznatog pjesnika na turskom i bosanskom jeziku, buntovnika protiv nepravdi onovremene administracije i zastitnika nevoljnika i sirotinje. Znamenito ime vezano za ovu tekiju je i sejh Muhammed Kuranija Sarajlija - Mejli, sljedbenik kadirizma - u tekiji se cuvaju brojni njegovi natpisi, pa cak i slikarski radovi. Od njega se do danas sacuvao 51 epitaf (kronogram) jer je bio istaknuti pjesnik i kaligraf. Danas je ova tekija jedini kulturno-historijski spomenik ove vrste lociran u uzem dijelu sarajevske carsije. U neposrednoj njezinoj blizini su grobovi i drugih sejhova ove tekije, ciji bijeli nisani sa uklesanim derviskim kapama plijene jednostavnoscu. Iako je objekat arhitektonski tako uradjen da savrseno odgovara potrebama derviskog reda kadirija, svojom formom i odredjenim varijantama moze posluziti kao uzor u savremenoj arhitekturi.(11)
5. Bistrigina tekija - hanikah. Osnivac ove tekije-hanikaha je Ibrahim Bistrigi, glasoviti sejh halvetijskog reda, rodjen u Sarajevu, gdje je zavrsio nauke, a zatim stupio u halvetijski red kod sejha Muslihuddina Uzicanina, od koga je dobio idzazet (diplomu) na irsad. Umro je 1659. godine u 120 godini zivota a mezar mu je u haremu Careve dzamije u Sarajevu, gdje se i danas nalaze nisani sa natpisom.(12)
6. Kaimi-babina tekija ustvari je njegova porodicna kuca koju je uvakufio za tekiju. Nalazila se nize od mosta Cumurije na desnoj obali Miljacke. Prvi put je stradala u pozaru 1677. godine, potom je obnovljena od strane sarajevskog kadije Zihnija 1762. Totalno je izgorjela 1879. godine.(13)
7. Jedilerska tekija, naksibendijskog reda, osnovana je 1879. godine od Sejfullaha Iblizovica. Ona se zapravo formirala postupno. U pocetku je bila samo prostorija za cuvara Turbeta sedam brace koju je sa turbetom podigao Sulejman-pasa Skopljak oko 1815.godine. Godine 1865. Ebu Lejsi-zade Sejfullah Iblizovic, kao rodjeni Sarajlija, zavrsivsi nauke u Carigradu i usavrsivsi tesavvufske discipline u Brusi, dosavsi u svoje mjesto, preuzima duznost cuvara turbeta, tu pocinje sa zikrom i predavanjima, zahvaljujuci cemu okuplja veliki broj pristalica. Godine 1894. Ibrahim efendija Heric, Travnicanin, kao tadasnji nadzornik ovoga turbeta, pokraj njega podize novu semahanu na groblju. Tako je konacno formirana Jedilerska tekija uz Jediler-turbe, koja je postojala sve do 1937.godine, kada je srusena i na tom prostoru podignuta stambena zgrada Cokadzi vakufa.(14)
8. Naksibendijska tekija na Mlinima. U ovoj tekiji zikr se obavlja po mevlevijskom usulu, jer je sejh ove tekije po casti (teberruken) i vekil mevlevijske tekije. U svakoj od tekija gaji se uspomena, pored osnivaca tekije, obicno bar na jos jednog predstavnika ili pripadnika doticnog tarikata, obicno istaknutije - ne samo na polju tarikata nego i na kojem drugom polju javnnog i kulturnog zivota svoje sredine. U ovoj tekiji najduze je sejh bio Behauddin efendija Sikiric (1912.-1934.), istaknuti kaligraf, predavac u sarajevskoj Ruzdiji i Serijatsko-sudackoj skoli. Brojni su "dzoncici" koje je on prepisao. Bio je pjesnik na turskom jeziku.(15)
9. Fadil-pasina tekija u Donjoj Vogosci, koju je osnovao poznati divanski pjesnik i sufija Fadil-pasa Serifizade (Serifovic).
10. Turnadedina tekija kod Cekrcine dzamije.
11. Gazi-Husrev-begov hanikah, skola za dervise. Kada je Gazi Husrev-beg poceo graditi ovaj hanikah, u Sarajevu su vec postojale tri tekije: Gazi Isa-begova, Skender-pasina i Tuna-dedina tekija. Ovaj hanikah je prvotno bio odvojen od dzamije, dijelila ih je ulica. Imao je 14 soba, semahanu koja je zauzimala prostor triju soba i trijem. Semahana i pojedine sobe bile su presvodjene kupolama, sto je predstavljalo jedinstven arhitektonski dojam. Prema Mustafi Baseskiji ovaj hanikah je izgorio 1170. (1756.). Godine 1195.(1779.) je popravljen, ali je 1248. (1832.) za velikog pozara koji je unistio dio grada i ovaj hanikah ponovo nastradao. Na celu hanikaha stajao je sejh halvetijskog reda, a ako nije bilo takvog autoriteta medju halvetijama, onda je hanikah vodio autoritet iz reda naksibendija. Kakav sejh treba biti, Gazi Husrev-beg je uslovio u svojoj vakufnami: "Treba da su poznati svojim iskrenim vladanjem, krijepost treba da im je sopstveno svojstvo, da su zaodjenuti odjecom Bozijeg strahopostovanja i poboznosti, da su ustrajni na putu uzvisenog Serijata, da idu stazom sejhova i poboznih ljudi, da slijede ponazanje evlija koji se cvrsto drze i slusaju serijatske zapovijedi, da s dzematom obavljaju namaz, da poste, cine zikr i uce Kur' an, da svladavaju strast i da cine ostalo sto je dolicno vladanju dobrih dervisa i obiljzje ucenih ljudi koji napucuju na pravi put."(16)
Tekije u cijeloj Bosni i Hercegovini zakljuckom Ulema medzlisa iz jula 1931. godine stavljene su pod nadzor ovoga organa Islamske zajednice Bosne i Hercegovine i donesen je Pravilnik o kvalifikacijama sejhova i nacinu njihovog izdrzavanja. Tim normativom tekijama je data uloga vjersko-prosvjetne misije, pa su u tam periodu imale ulogu ove vrste ustanova. Godine 1952. zakljuckom Vakufskog sabora za Bosnu i Hercegovinu sve tekije su zatvorene. Tada su u Sarajevu postojale tri: Hadzi Sinanova, na Mlinima i ona na Bentbasi. Godine 1969.u Hadzi Sinanovoj tekiji u jednoj sobi pocinju se odrzavati predavanja iz Mesnevije. Tri godine kasnije Odbor Islamske zajednice Sarajevo zabranjuje te aktivnosti u tekiji. Dervisi su nastavili sa svojim aktivnostima preko svojih kucnih medzlisi-zikrova i nastojali su ocuvati svoje tarikatsko jezgro u Sarajevu. 30. maja 1977. godine prof. dr Ahmed Smajlovic je, kao predsjednik Starjesinstva IZ za Bosnu i Hercegovinu, dao podrsku radu tekija i potakao obnavljanje njihovog rada. Revnosni dervisi su za manje od mjesec dana dali na uvid registar svih medzlisi-zikrova u Bosni: 23 dzamije, 12 mesdzida, pet tekija i jedna privatna kuca. Ove tarikatske jedinice su se ujedinile u Tarikatskom centru. Dokumentom Starjesinstva IZ Bosne i Hercegovine iz 1985. receno je da "derviski redovi nisu izvan Islamske zajednice, niti imaju status samostalne vjerske zajednice, nego djeluju u okviru IZ-e." U Ustavu Islamske zajednice iz 1990. godine stoji: Tekije su ustanove: u kojima se vrse vjerski obredi i poslovi u skladu sa islamskim propisima."(Clan 10.)
Rad i utjecaji sarajevskih dervisa
Iz reda sarajevskih dervisa bilo je vise vrsnih pjesnika, ucenjaka, kaligrafa, narodnih tribuna. Njihove tribine i katedre, u posljednje vrijeme kolokviji i akademije, bili su pravi rasadnici znanja i educiranja razlicitih slojeva ove sredine, kako muskaraca tako i zena. Hadzi Mehmed efendija Causevic, reisu-l-ulema, sedamnaest je godina drzao dersove iz Mesnevije. Hadzi Mujaga Merhemic spada u red najzasluznijih stanovnika ovoga grada, bio je ljubitelj nauke i veliki sufija, davsi ogroman doprinos ovoj vrsti djelatnosti sarajevskih dervisa. Na njegov poticaj Numan efendija Bajraktarevic Nanija otpoceo je sa prevodjenjem Pendi-name, didakticko-moralnog spjeva perzijskog klasika Sejha Feriduddina Attara, da bi on nakon tri dersa sam preuzeo ovaj obimni zadatak i priveo ga kraju na opce zadovoljstvo svih svojih slusalaca, uglednih Sarajlija, dervisa, uleme i intelektualaca.(17) Potom je Merhemic nastavio predavanja iz "Djulistana" Sejha Sadija, popularnog literarno-etickog djela, mjesavine stihova i proze.(18) Nakon okoncanja prevodjenja i tumacenja ovog djela predaje "Divan" Hafiza Sirazija, lirsko djelo kojim autor izrazava svoje tesavvufsko-filozofske misli. Iza toga slijede "Bosistan" Sejha Sadija, pa "Beharistan" Abdurrahmana Dzamija.
U velikom zamahu dervisko jezgro u Sarajevu oko sebe je okupilo najuglednije ljude iz reda sarajevske uleme i intelektualaca, koji nisu bili dervisi po duhovnoj vokaciji, kao sto su: Mehmed Dzemaluddin Causevic, Hadzi Mehmed Handzic, Ahmed Burek i dr. Cak je u svojoj porodicnoj kuci Mujaga Merhemic sagradio posebnu prostoriju za ove svrhe nazvavci je "dergah", gdje su se odrzavala predavanja Mesnevije. Nakon njegove smrti dersove iz Mesnevije pocinje odrzavati Hadzi Fejzullah ef. Hadzibajri (1913.-1990.). Ona su snimana na magnetofonsku vrpcu a potom objavljena u dva toma zahvaljujuci prije svega rahmetli Abdullahu Focaku (umro 1990.), sejhu naksibendijske tekije na Mlinima.(19) Nakon Hadzi Fejzullah ef. Hadzibajrica predavanja iz Mesnevije nastavio je u tekiji na Mlinima odrzavati Hadzi hafiz Halid Hadzimulic i ona su neprekidno tekla sve do ovog rata.
U Tekiji na Mlinima redovno se od 1957. godine odrzava akademija "Sebi arus" 17. decembra a sva predavanja su se pocela izdavati u godisnjaku Tarikatskog centra od 1975 godine.(20) Ove akademije su posvecene velikom islamskom naucniku Mevlana Dzelaluddinu Rumiju (1207.-1273.). Datum tih susreta je dan njegove smrti 17. decembar kada je on polozen u mezar (Sebi arus - nevjestina noc).Taj spomendan je dobio ime po istoimenom gazelu u kome on preporcuje svojim prijateljima da ga ne oplakuju kada umre, jer on tada stupa u jedan novi zivot.(21)
U Tekiji na Mlinima je sjediste Tarikatskog centra svih derviskih redova i tekija sa podrucja Bosne. Promoviran je 1977. godine. U Hadzi Sinanovoj tekiji djelomicno se odvijaju aktivnosti Tarikatskog centra s obzirom da su poslovi sarajevskih dervisa ispreplitani i neusiljeno djeluje suradnja i koordinacija medju njima, posebno izmedju dervisa ove dvije tekije. U njima je kroz stoljeca trajala ziva naucna aktivnost. Prevedeno je vise klasicnih djela sa arapskog, persijskog i turskog jezika iz podrucja tesavvufa, dogmatike, islamske filozofije, serijatskog prava i lijepe knjizevnosti. Vecina tih djela su publicirana. Pred sami rat se u Hadzi Sinanovoj tekiji otpocelo sa serijom predavanja iz podrucja islamske dogmatike koja su trajala do marta 1992. godine, kada se sa u njima prekinulo do boljih vremena.
Danasnje tekije i sastajalista dervisa u Sarajevu
1. Hadzi Sinanova tekija, koju vode vekili Mustafa Orman i Hikmet Misirlic. Ovdje se sastaju dervisi kadiriskog tarikata.
2. Tekija na Mlinima. Nju vodi vekil Seid Strik. U toku rata povremeno je u upotrebi ova tekija, gdje se sastaju naksibendije.
3. Dzamija Omera Zetice, u kojoj se sastaju dervisi iz tekije na Mlinima. Zikrom i ostalim obredima, kao i svecanostima Sebi arusa rukovodi vekil Seid Strik.
4. U tekiji u Celjigovicima sastaje se kaderijsko-bedevijski krug dervisa, kojima je sejh Zakir Bektic. Ovo dervisko drustvo je vrlo aktivno u izdavackoj djelatnosti zahvaljujuci naporima svoga sejha.
5. Rufaije nemaju svoju tekiju, ali zikr odrzavaju u dzamiji u Lugavinoj ulici. Zikr vodi dervis Mustafa Karkin.
6. Gazi Husrev-begov hanikah nije u funkciji.
7. Takodjer u Sarajevu djeluje vise medzlisi-zikra na razlicitim lokalitetima u gradu, koje vode ovlasceni imami ili pojedini dervisi iz razlicitih derviskih redova.
Muharem ef. OMERDIC
No comments:
Post a Comment